DOPRINOS HRVATSKIH RIBARA SVJETSKOM RIBARSTVU

DOPRINOS HRVATSKIH RIBARA SVJETSKOM RIBARSTVU

1. JOSIP RESSEL – IZUMITELJ PROPELERA

Josip Ressel patentirao je godine 1827. u Trstu brodski propeler. Na parobrodu Civetta u tršćanskoj luci isprobao je svoj izum 1829. godine. Tom prilikom poslije pola milje plovidbe pukla mu je neka cijev u parnom motoru te je pokus obustavljen policijskom zabranom. Svoje eksperimente s propelerom Josip Ressel nastavio je u Šibeniku i tako promovirao svoj izum koji će u svjetskoj povijesti navigacije zauzeti izuzetno važno mjesto.

2. IVAN SKOMERŽA PIONIR SUVREMENOG RIBOLOVA NA MEDITERANU

Novo razdoblje u povijesti ribolova započinje pojavom brodskog motora. San o sili koja bi pokretala brod nezavisno od snage ljudskih mišića ili vjetra, star je koliko i brod. Taj san ostvaren je na Jadranskom moru godine 1908. godine. Tu novinu uveo je Ivan Skomerža iz Crikvenice. Njegov brod «Dinko Vitezić», s motorom jačine 70 Ks, prvi je ribarski motorni brod na Mediteranu za povlačenje koće. Do tada koću su redovito vukla dva broda jedreći niz vjetar. Potom je stavio motore na brodove «Ribar» i «Neptun».

3. RIBOLOVNA EKSPEDICIJA – LAMPEDUSA

Siromašne ribolovne godine na Jadranu u drugoj polovici 19. stoljeća razlog su što će se dalmatinski ribari otisnuti daleko od svojih obala. Carlo Marchesetti piše 1882. godine da su hvarski ribari sa 34 barke lovili u vodama talijanskog otočića Lampedusa u blizini Tunisa od 12 – 14 tisuća barila slanih sardela u sezoni.

4. KOMIŠKI RIBARI NA KRAJU SVIJETA

Tvornica «Mardešić» iz Komiže podiže krajem 19. stoljeća barake za soljenje sardela u Španjolskoj, na rtu Finisterre. Tako su u tom pohodu prema bogatim morima izvan Jadrana Komižani otišli najdalje – sve do karja svijeta do Fisterre, kako se na jeziku galego naziva Finisterre (od lat. finis terrae – kraj svijeta). Tu na toj kobnoj punti – Cabo Fisterra, na tom najopasnijem evropskom rtu, i najzapadnijoj točki Evrope.

5. KOMIŠKI RIBAR JAKOV KULJIŠ – POČASNI GRAĐANIN AMERIKE

Početkom dvadesetog stoljeća već su bili napravljeni u Americi eksperimenti s podvodnim električnim svjetlom napajanim iz generatora u barci. Ali ta novotarija nije još bila u širokoj upotrebi ponajviše zbog  straha što ga je izazivala električna struja. Ta situacija pogodovala je Jakovu Kuljišu i on je u USA uspio patentirati svoju napravu – acetilenski feral za noćni ribolov godine 1903. Za tu je zaslugu dobio priznanje državne vlasti i proglašen počasnim građaninom Sjedinjenih Američkih Država.

6. KARBIDNI FERAL IVANA DELLAITTIJA

Vapneni karbid otkriven je u Americi 1891. U doticaju s vodom on proizvodi acetilenski plin koji gori i daje sjajno svjetlo. To otkriće omogućilo je mnogobrojne aplikacije karbida u rasvjeti. Godine 1898., kako piše Petar Lorin, Ivan Dellaitti iz Senjske Rijeke napravio je stroj za proizvodnju acetilenskog plina od karbida i konstruirao prvu svjetiljku za ribolov. Trebalo je sada tu napravu provjeriti i uvjeriti ribare da je to svjetlo bolje i efikasnije od tradicionalnog načina svijetljenja pomoću vatre od borovine.

7. IZUM TUNERE PETRA DRAGIĆA

Petar Dragić iz Crikvenice usavršio je u Kaliforniji ideju plivarice, mreže koja ne zavisi od obale i od konfiguracije podmorja. On je bio ribar u San Diegu i novac što ga je uštedio od ribolova uložio je u novu mrežu – tuneru tipa plivarice. Vjerovao je da je tune moguće loviti i dalje od obale te je 1917. u blizini San Diega organizirao prvi eksperiment sa svojom mrežom. Dragićeva mreža vrlo se brzo proširila svijetom i postala poznata kao tunera kalifornijskog tipa na svim morima i oceanima. Dragićev izum izazvao je pravu revoluciju u svjetskom ribolovu. Grade se veliki tunolovci koji mogu isploviti na otvoreno more. Povećavaju se dimenzije mreže i brodova. Podižu se tvornice za preradu ribe. Prvi zapas novom mrežom bio je uspješan. Petar Dragić ulovio je prve tune mrežom na otvorenom moru. Taj događaj značio je otvaranje vrata oceana. Tim činom golemo riblje bogatstvo svjetskih mora i oceana postalo je dostupno.

8. MARTIN BOGDANOVIĆ – PIONIR RIBLJE INDUSTRIJE AMERIKE

Martin Bogdanović s malog otočića Biševa blizu Komiže podiže u San Pedru na Terminal Islandu u San Pedru malu tvornicu ribljih proizvoda «French Sardine Co». Bilo je to vrijeme kada se otvaraju vrata oceanskog ribolova, što je omogućila Dragićeva tunera. Ali da bi bio moguć lov na većim udaljenostima od obale bilo je potrebno konzervirati ribu na brodu. U monografiji „The Port of Los Angeles“  piše da se Martina Bogdanovića smatra inovatorom koji je prvi upotrijebio zdrobljeni led za konzervaciju ribe. Ta inovacija koincidira sa otkrićem plivarice koja omogućava ribolov daleko od obale. Ova tvornica doživljava svoj nagli razvoj u godinama II. svjetskog rata kada je silno porasla potražnja za konzerviranom hranom. Bogdanovićeva tvornica postaje poznata u svijetu pod imenom «Star Kist Foods».

9. JOE BOGDANOVIC NAJVEĆI INDUSTRIJALAC U RIBARSTVU NA PACIFIKU

Sin Mate Bogdanovića Joe Bogdanović naslijedio je tvornicu ribljih konzervi od svog oca Martina Bogdanovića poslije njegove smrti 1944. i razvio je u industrijski gigant „Star Kist“ najveću tvornicu ribljih konzervi na svijetu koja je imala i najveću ribarsku flotu na Pacifiku.

11. REZOLUCIJA KALIFORNIJSKOG SENATA

Senator kalifornijskog Senata u Sakramentu George N. Zenovich potpisao  je 27. srpnja 1978. Rezoluciju broj 867. koju upućuje Gradu Komiži a povodom 150. obljetnice osnutka Osnovne škole u Komiži. U Rezoluciji se, između ostalog, kaže da se ona izdaje s obzirom na to što su iz Komiže potekli «dobri Amerikanci koji su dali značajan doprinos Kaliforniji i San Pedru uključujući takve ribare kao što su Martin Bogdanović, Vincent Evich i Joe Mardesich.

12. NIKOLA BEZMALINOVIĆ – PIONIR RIBOLOVA BRODOVIMA-TVORNICAMA

Nikolu Bezmalinovića, porijeklom ss otoka Brača zaokupila je ideja da zbog uštede počne s preradom ribe na svojim brodovima. Eksperimenti u preradi ribe na brodu pokazali su se uspješnim i on pokreće 1931. veliki projekt – stvaranje prvog broda-tvornice. Bila je to novina za koju je Nick Bez dobio pomoć američke Vlade koja želi postići svjetsku superiornost u ribarskoj industriji. Od države dobiva veliki teretni brod i adaptira ga u tvornicu za preradu ribe. Razlog za pomoć koju je Bezmalinović dobio od države jest želja vlasti da USA postane superiorna Japancima koji su u godinama prije II. svjetskog rata lovili i prerađivali 66 procenata svjetskog ulova brodovima –tvornicama. Eksperiment je potpuno uspio i završen je 1948. godine. Tada Bezmalinović počinje s intenzivnim lovom svojim brodovima prilagođenim za preradu ribe.

13. BRAČANIN MARIO PURATIĆ MIJENJA RIBARSKU POVIJEST SVIJETA

Mreže plivarice bile su ispletene od pamučne niti koja je morala biti debela i katramirana radi konzervacije. Takva mreža u moru pružala je velik otpor pri jakim morskim strujama te je najveći problem bila fizička snaga potrebna za manualno izvlačenje mreže na palubu. Povećanje broja članova posade smanjivalo je ekonomičnost poslovanja, a pamučna mreža često je pucala pri velikim ulovima. Ta situacija bila je izazov Mariu Puratiću koji je maštao o tome kako da olakša užasan napor ribara pri izvlačenju mreže. Došao je na ideju da konstruira napravu koja bi svojom vrtnjom podizala mrežu iz mora i tako poštedjela ribare ekstremnih napora. Primjenom Puratićeva izuma, posade velikih tunolovaca mogle su prepoloviti broj svojih članova, a mreže se dobile mnogo veće dimenzije. Ovaj izum patentiran je 1955. godine.

14. MIKE PULIŠELIĆ – ZAMJENJUJE NA PLIVARICI PAMUČNI TEG SINTETIČKIM

Puratićev izum koji je patentiran 1955. godine koincidira s inovacijom u ribolovu koju je uveo iste godine jedan drugi Boljanin – Mike Pulišelić. Ovaj Bračanin prvi je upotrijebio sintetički mrežni teg u opremi svoje plivarice, a iduće godine, 1956. pojavila se prva plivarica potpuno napravljena od sintetskog materijala – napravio ju je Selčanin Ante Nižetić. Tek sada Puratićev je izum mogao doći do punog izražaja jer veličina mreže više nije bila limitirana čvrstoćom pamučnog konca. Power block i najlonski teg suvremenih tunera omogućili su da te mreže postignu goleme dimenzije – do 1400 m dužine i 140 metara visine.

15. TONE MIHOVILOVIĆ BEJOTA IZ KOMIŽE – KONSTRUKTOR PLIVARICE NA PATENT Z RIBOLOV NA GALAPAGOSU

Komiški ribar Tone Mihovilović Bejota mnogo je godina lovio u vodama Galapagosa pa je, suočen s problemom kidanja mreža, odlučio konstruirati posebnu mrežu koju se može skraćivati. Između gornjeg ruba mreže i donjeg, na razmaku od tridesetak metara stavio je konope za skraćivanje mreže kojima se moglo podesiti  koliko će pri zapasivanju potonuti mreža kako bi se izbjeglo njeno zapinjanje za hridine na dnu mora. Takvom mrežom on je mogao zapasati ribu i na desetak metara dubine bez straha da će pocijepati mrežu.

16. JOHN RESICH FISHMAN – IZUMITELJ SPRAY SISTEMA

Roditelji su mu bili Komižani koji su početkom XX. stoljeća došli u Ameriku. Otac mu je bio ribar, dobar ribar, te je dobio nadimak Fishman, a po njemu i cijela obitelj. U svojoj mladosti iskusio je nevolje ribolova prije tehničke revolucije u ribarstvu. Najveći je problem bio iskrcavanje tuna. U bazenima je riba bila zaleđena i led je trebalo cijepati sjekirama, macama i dlijetima da bi se moglo smrznutu ribu iskrcati. Primijetio je da morska voda kad se u nju doda određena količina soli ima niže ledište nego obična voda. Shvatio je da riba može biti zamrznuta a da se oko nje ne stvara ledeni blok koji bi otežao manipulaciju pri iskrcaju. U svom je brodu tada montirao pumpe koje će crpsti dosoljenu morsku vodu s dna bazena da bi ta voda prošla kroz rashladne cijevi i ponovno padala sa stropa bazena na ribu. Tako je slana voda neprekidno cirkulirala i održavala konstantnu hladnoću, a riba je bila zamrznuta i s njom je sada bilo lako manipulirati pri iskrcaju. Taj izum dobio je naziv „spray sistem“.

17. PAUL MARTINIS IZ KOMIŽE – KRALJ LOSOSA

Paul Martinis ušao je u povijest američkog ribarstva ne samo po rekordnim ulovima lososa u Bristol Bay i Bering Sea već i kao prvi američki ribar koji je otkrio riblje bogatstvo lososa u opasnim vodama Aleuta. Za svoje ribolovne podvige na Aleutskim otocima dobio je državno priznanje Amerike – King of Salmon (Kralj lososa) godine 1958. uz osobno priznanje koje mu je tom prilikom uručio predsjednik USA Eisenhower.

18. ANTE VILIČIĆ PIONIR SUVREMENOG TUNOLOVA NA MEDITERANU

Ante Viličić vratio se iz Kalifornije na zavičajni otok Brač s namjerom da svoje znanje u tunolovu stečeno u San Pedru primjeni na Jadranu. Sagradio je brod „Napredak“ u Sumartinu. Petog lipnja 1929. godine isplovio je „Napredak“ iz Splitske luke u prvi ribolov. To je dan kada na Jadranu i Mediteranu počinje novo razdoblje u tunolovu motornim brodom i plivaricom tunerom kalifornijskog tipa.

19. MATEO ZLATAR – PIONIR RIBLJE INDUSTRIJE ČILEA

Dane Mataić Pavičić u svojoj knjizi Hrvati u Čileu – životopisi o Mateu Zlataru kaže sljedeće: „došao je u Čile, Punta Arenas, 31. siječnja 1926. Ubrzo je odselio u Antofagastu. Počeo je raditi u trgovini i industriji salitre, a kasnije se bavio ribarstvom (…). Počeo je proizvoditi konzerve i potom sardine u ulju, tehnologijom koja je do tada bila nepoznata u Čileu. Postao je tako tvorničar i proizvodnja je išla pod nazivom Sardine Zlatar.“ Bio je to početak riblje industrije Čilea.

20. IVAN ŽUANIĆ UTEMELJITELJ NAJVEĆE RIBOLOVNE FLOTE NA SVIJETU

U A.S. Eterovicha Croatians in California (2000, str. 534) među biografijama poznatih kalifornijskih Hrvata nalazi se biografija Johna Zuanicha rođenog u Komiži 1985. godine^. John Zuanich došao je iz Komiže u Bellingham (Washington) 1913. U San Pedru započeo je stvarati svoju ribarsku flotu koju će razviti njegov sin Larry Zuanich i unuk Lawrence Zuanich u okviru  njihove moćne ribolovne korporacije „Zi Company“.

21. LARRY ZUANICH – PIONIR TUNOLOVA PLIVARICOM U PERUU

Larry Žuanić, kada je opremio svoj brod, mada još uvijek nije imao najlonsku mrežu, već pamučnu, krenuo je iz Kalifornije u Peru da bi lovio tune za „Star Kist“ iz San Pedra. Bio je to istraživački poduhvat radi provjere isplativosti tunolova plivaricom tunerom. Njegov uspjeh  imao je velik odjek i ubrzo većina brodova u Kaliforniji, koji su do tada lovili tune bambusovim štapovima, preuređeno je u plivaričare. Bila je to revolucionarna promjena koju je započeo Larry Žuanić velikim uspjehom u lovu tuna plivaricom u vodama Perua. Bio je to početak uspona Larryjeve ribarske flote koja će osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u okviru „Z Company“ Larryjeva sina Lawrenca Zuanicha postati najvećom ribarskom kompanijom na svijetu. Tom uspjehu velik su doprinos dali kaljski ribari kao članovi posada i kapetani na Zuanichevim brodovima.

21. LAWRENCE ZUANICH NAJVEĆI RIBAR SVIJETA U DVADESETOM STOLJEĆU

Lawrence Zuanich iz Lime, porijeklom iz Komiže, osamdesetih godina imao je 13 najsuvremenije opremljenih tunolovaca na Pacifiku kojima je tih godina lovio godišnje oko sto tisuća tona tuna.  Početkom osamdesetih godina na svim morima i oceanima svijeta lovilo se oko 3.500.000 tona svih vrsta tuna što znači da je sama Žuanićeva ribolovna flota lovila 35. dio cjelokupnog svjetskog ulova tuna. Ovaj ribar, podrijetlom iz Komiže, stvorio je  tih osamdesetih godina  ribarsku flotu bez premca po efikasnosti u svjetskoj ribarskoj povijesti. Njegov najbolji ribar Ante Dundov Kongo, sa svojim Kaljanima kojima je popunjavao posade tih Žuanićevih brodova, najzaslužniji je za stvaranje ovog Žuanićevog ribarskog carstva na zapadnom Pacifiku sa sjedištem na otoku Guamu.

22. ANTE DUNDOV KONGO S OTOKA UGLJANA – SVJETSKI REKORDER U RIBOLOVU

Ante Dundov Kongo bio je kapetan na brodovima Lawrenca Žuanića i organizator dolaska posada njegovih brodova iz mjesta Kali na otoku Ugljanu. U svomm životu ulovio je oko 154 tisuće tona tuna i isto toliko inćuna, dakle više od 300 tisuća tona ribe što je svjetski ribolovni rekord. Za ovog ribara iz Kali na Ugljanu nije lako reći gdje je najviše živio, u kojoj zemlji, u kojem gradu, u kojoj ulici. Zapravo najviše je živio na moru, ploveći oceanima ili leteći helikopterom beskrajem Pacifika u potrazi za ribom.

22. DINKO LUKIN S OTOKA UGLJANA U PORT LINCOLNU U AUSTRALIJI POKREĆE REVOLUCIJU U MODERNOM TUNOLOVU

Dinko Lukin u Port Lincolnu, u južnoj Australiji našao se pred izazovom kako preživjeti kao ribar u suituaciji dramatično smanjene kvote za lov tuna. Godina 1993. bila je prijelomna u ribarstvu Port Lincolna. Te godine Dinko Lukin prelazi na ribolov plivaricom i konstruira plutajuće kaveze za prijevoz ribe do uzgajališta u plutajućim kavezima uz obalu Port Lincolna. Uspio je eksperiment Dinka Lukina s plivaricom i prebacivanjem žive ribe ulovljene daleko od obale do kaveza u blizini Port Lincolna. Tada su svi počeli slijedit ovaj primjer i nastala je velika promjena. Četiri su se velike stvari dogodile: prijelaz na ribolov plivaricom koji omogućuje znatno efikasniji tunolov, zatim konstrukcija kaveza za transport ribe s otvorenog mora do obale pa konstrukcija kaveza za tovljenje ulovljene divlje tune da bi se povećala njena težina koja nije kvotom ograničena. Pokazalo se da se između tri i šest mjeseci prosječna težina s 18 kg. može povećati do 36 kg u prosjeku, dakle moguće je hranjenjem ulovljene tune udvostručiti njenu masu za eksport na tržište. Četvrta stvar bez koje ove tehnološke promjene ne bi imale smisla, bilo je otkriće japanskog tržišta što je omogućilo skok cijene tune sa 80 centi na 30 A$ i skok cijena ribarskih dozvola do150.000 A$ po toni.

23. ŠIME ŠARIN – DOPRINOS TEHNOLOGIJI ZALEĐIVANJA RIBE

Šime Šarin, s otoka Ugljana, ribar iz Port Lincolna, najbogatiji je ribar Australije. To je postigao svojim izumom u tehnologiji smrzavanja ribe što je iznimno važno za zadovoljavanje visokih kriterija japanskog tržišta. On kaže: „Princip je da otkad ubiješ ribu dokle je ne staviš smrzavati na minus šezdeset pet ne smije proći više od 4 ure. Ako prođe 7-8 uri ne valja, ukus je drukčiji. Riba koja se ubije na brodu odmah ide u tankove, u mrzlu vodu. Temperatura vode je nula. Kad dođe u hladnjaču temperatura naglo pada, ali ako se pad zaustavi, gubiš na kvaliteti, na okusu ribe. Svaka sekunda je važna. Mi u sobi di spavamo imamo alarm. Ako poraste temperatureau hladnjači zvoni alarm i mi se budimo i idemo vidit što se dogodilo.

24. FENOMEN KALJSKIH RIBARA IZ PORT LINCOLNA U AUSTRALIJI

Danas je Port Lincoln u Australiji svjetska prijestolnica ribarstva zahvaljujući upravo kaljskim ribarima koji su u ovom gradiću Južne Australije stvorili ribarski imperij bez presedana u svijetu. Kaljani su uzgojem tuna u kavezima napravili pravu revoluciju u svjetskom ribarstvu. Tehnologiju, umijeće, novac i golemo iskustvo stjecano u bespućima oceana neki su od njih ugradili i u svoj zavičaj iz kojega su pedesetih godina pobjegli. Oni nisu za svoj zavičaj vezani samo nostalgičnim uspomenama na svoje djetinjstvo već i poslovnim interesima. Oni su zaslužni što je Hrvatska postala prva zemlja na Mediteranu po tehnologiji suvremenog uzgoja tuna.