Plovidba u laguni: admirali, peljari i tegljači

Danas, kao i u prošlosti, pomorski peljar ima zadaću preuzeti zapovjedništvo nad brodovima koji pristižu u Veneciju i Chioggiu. Njegovi su zadatci strateški i složeni, budući da mora osigurati siguran prolaz unutar određenog okruženja lagune.

Venecijanska je plovidba stoljećima bila usredotočena na galije, kojima se upravljalo kombinacijom veslanja i jedrenja, omogućujući time lak prolaz iz vanjskih u unutarnje vode lagune. Takva je tradicija završila u 17. stoljeću, kada su galije zastarjele, a Mediteran se okrenuo korištenju plovila „samo na jedra“. To je dovelo do osnivanja cehova peljara, admirala i tegljača, jedinih ovlaštenih za preuzimanje zapovjedništva nad dolaznim brodovima, ponekad čak i s istarske obale, vodeći ih sigurno kroz plitke i vijugave vode lagune koje su bile potpuno neprikladne za plovidbu.

Bio je to težak posao koji je uključivao znatne rizike, kako opisuje povjesničar Walter Panciera u svojoj knjizi „L’acqua giusta (Prava voda)“, pripovijedajući o brodolomima i gubitku dragocjenih tereta:

“Naravno, prisutnost službenog peljara nije u potpunosti jamčila uspjeh prijelaza lagunom. Primjerice, u siječnju 1773. engleski brig s dva jarbola kojim je zapovijedao John Levit, prevozeći sušenu ribu (na venecijanskom baccalà/bakalar) iz Bergena, nasukao se na otok Pellestrina nakon što je već ušao u ušće luke. Peljar Pietro Buranello već se ukrcao za Rovinj, ali bio je nemoćan protiv jake oluje i razbuktalog mora, kada je vjetar iznenada promijenio smjer s istočnog na sjeveroistočni i gurnuo brod prema pješčanim sprudovima San Pietro in Volta. Kapetan je odlučio prerezati jarbole i baciti sidro, u uzaludnom pokušaju da zaustavi plovilo, čiji se trup na kraju razbio u plićaku. Srećom, svi su ljudi prošli neozlijeđeni, ali bakalar je nepovratno potopljen, nakon što je putovao u Veneciju puna tri i pol mjeseca“.

I danas, na tragu stoljećima kontinuiranog razvoja metoda i vještina, brodovi još uvijek ulaze u lagunu i sigurno plove velikim kanalima zahvaljujući peljarima, uz pomoć tegljača.  Dokaz ove evolucije je peljarski toranj u Alberoniju, službenom sjedištu Ceha peljara ušća Veneta (Corporazione Piloti dell’Estuario del Veneto) koji gleda na uvalu luke Malamocco. Ovaj toranj nudi posebno mjesto za uvid u složenost ove profesije, koja nije izgubila svoj drevni šarm upravljanja složenim prijelazom od mora do lagune.

Otkrijte jedinstvenu perspektivu lagune s vrha 40 metara visokog peljarskog tornja koji dominira pristupom laguni i kanalu koji vodi do Porto Marghere. Također, u tornju se nalazi suvremeni sustav upravljanja s naprednim alatima za praćenje i komunikaciju, čime je zajamčena sigurnost brodova.