Opisi i umjetnički prikazi luke

Jedan od najstarijih opisa kojeg je jedan stranac iznio o Zadru prilikom posjete gradu vezan je nažalost uz jednu od najtragičnijih godina u dugoj zadarskoj povijesti. Kroničar četvrte križarske vojne Geoffroy de Villehardouin prilikom križarske opsade Zadra 1202. godine pisao je o savršenim gradskim utvrdama, koje se bez Božje pomoći ne mogu osvojiti. Opisujući osvajanje grada, spomenuo je dobro izrađen lanac kojim se zatvarala luka, a kojeg su križari razbili kako bi ušli u luku i utaborili se nasuprot gradu, tako da je luka bila između njih i grada. Nakon ovog prvog, šturog opisa grada i luke uslijedio je čitav niz kraćih ili opširnijih opisa iz pera ranih hodočasnika.

Tijekom kasnog srednjeg vijeka hodočašćenje je bilo najomiljeniji oblik pobožnosti. U kršćanskoj Europi tog vremena ipak je najveću popularnost imao Jeruzalem, središte Svete Zemlje. Iako su putovanja na sveta mjesta bila zabilježena i u stoljećima prije križarskih pohoda, tek su u razdoblju od 1096. do 1291. intenzivirala. Zahvaljujući zaštiti koju su im pružali viteški redovi, hodočasnici su mogli slobodno izvršavati svoje pobožnosti sve do 1187. godine kad je Jeruzalem ponovno pao u ruke Arapa. Glavna sredstva putovanja europskih hodočasnika bili su brodovi, naročito od 12. stoljeća, kad je porasla moć pomorskih republika Đenove i Venecije. Upravo je Venecija bila polazna točka hodočasničkog putovanja iz Europe za Jeruzalem. Na tom putu nezaobilazna postaja bio je upravo Zadar.

Zadar se spominje u velikom broju hodočasničkih tekstova. U Zadru su se njihovi brodovi zadržavali ne samo radi opskrbe, nego su hodočasnici obavezno posjećivali crkvu Sv. Šimuna u kojoj se nalazi tijelo svetog Šimuna. Poklonstvo relikviji bilo je dio samog hodočašća što znači da je posjet Zadru bilo unaprijed planiran. Najstariji poznati i objavljeni hodočasnički izvještaj u kojem se spominje Zadar napisao je fra Šimun Šimunov Irac 1324. godine na latinskom jeziku. Osim što je spomenuo tijelo svetog Šimuna dao je i kratak opis šešira koje su nosile bogate Zadranke i naveo je i kako Zadru pripadaju brojni otoci kojih ima koliko i dana u godini.

Hodočasnici iz 15. stoljeća također su posjećivali Zadar i spominjali grad, ali i luku u svojim putopisima. Francuski hodočasnik Bertrandon de la Broquiere pisao je kako je Zadar s tri strane opkoljen morem i da ima dobru luku koja se zatvara jakim željeznim lancem. Ostali hodočasnici šturi su u opisu gradske luke, ali opisuju grad kao vrlo lijep, dobro opskrbljen i zaštićen, opasan zidinama i zatvoren morem sa svih strana. Osim grada hodočasnici su se divili i raznim običajima koje su imali prilike vidjeti u gradu. Ritter Konrad von Grunemberg iz Konstanza opisao je relikviju svetog Šimuna, ali i ostale relikvijare od kojih su neki sačuvati do danas. Opisao je jednu svadbenu povorku i crkveni obred koji se odvijao na slavenskom jeziku. Svećenik iz Milana Petar Casola prilikom posjete Zadru zamijetio je kako su neki hodočasnici s bolesnim nogama nakon što su se iskrcali iz galije teško hodali po kaldrmi zadarskih ulica. Dodatne probleme stvarala im je gužva koja se stvarala oko sarkofaga svetog Šimuna.