photo
Obrti u vrijeme Serenissime: Arsenal
Veliko brodogradilište poznato kao Arsenal datira iz 1150.-1200. Početkom 1300-ih, Dante je opisao frenetične industrijske operacije uključene u izgradnju nevjerojatne mletačke flote, koje je doživio tijekom svog putovanja u Veneciju 1321. godine.
Djelatnost Arsenala bila je usmjerena gotovo isključivo na izgradnju i opremanje brodova za vojnu flotu, od hawsera do jedara, jarbola, vesala, topništva i streljiva. U unutrašnjosti je postojalo nekoliko radionica za svaki dio koji je trebao biti izgrađen: slikarska, stolarska, tokarska, kiparska, veslačka, bravarska i limarska radionica, potom lakirnica, radionice za jarbole, jedra i zastave te kovačnice za sidra. U povijesnom kontekstu kada je Arsenal izgrađen, radna djelatnost bila je koncentrirana u sektoru poljoprivrede i obrta, međutim već je predstavljao karakteristike tvornice industrijske revolucije, u pogledu koncentracije rada i kapitala i industrijske integracije.
Na svom vrhuncu, u Arsenalu je radilo preko 5000 ljudi, gotovo svi muškarci: stolari, tesari, kalafati, kovači, proizvođači vesala i konopaca i još mnogo drugih obrtnika. Jedine prisutne žene bile su jedriličarke: grupa od četrdesetak žena opremala je jedra za galije i brodove s okruglim dnom, radeći s vrlo teškim tkaninama od debelog i gustog tkanja. Kako bi se izbjegao bilo kakav oblik skandala, jedriličarke su bile potpuno izolirane od svih ostalih radnika i bile su pod nadzorom samog admirala, odnosno direktora Arsenala. Radile su u radionicama za jedra (tzv. velerìe), u zgradi koja, nakon proživljenih brojnih transformacija, danas više ne postoji.
Venecijanski Arsenal obuhvaća 900 godina pomorske znanosti i umjetnosti, mjesto je gdje su grad i luka bili ujedinjeni za vrijeme Republike Serenissime.
Otkrijte jedinstvenu perspektivu Arsenala iz najviše i najimpozantnije zgrade, Jedrenog tornja (Torre delle Vele), također poznatog kao Toranj jarbola (Torre Alberaria) i Toranj nove luke (Porta Nuova), simbola Arsenala kao hrama svih lučkih radova. Toranj je izgrađen u 19. stoljeću kako bi se prostor prilagodio proizvodnji galija i fregata – koje su bile veće tonaže od galija i lađa, što je zahtijevalo veće brodogradilište. Proširena je velika luka Arsenala, srušena su dva niza suhih dokova, a izgradnjom novog Tornja jarbola, otvoren je i ulaz sa sjeverne strane.
