Brod na škrinji Sv. Šimuna

Škrinja svetog Šimuna jedno je od najdragocjenijih i najvrjednijih zlatarskih dijela srednjovjekovne umjetnosti, ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Škrinju je izradio 1380. godine zlatar Franjo iz Milana, koji je u Zadru imao radionicu. Izradu škrinje financirala je Ugarsko-Hrvatska kraljica Elizabeta, kćer bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića i žena kralja Ludovika I. Anžuvinskog. Kralj Ludovik u drugoj polovici 14. stoljeća vodio je ogorčene bitke s Mlecima upravo radi Zadra. Konačna pobjeda nad Mlecima 1358. godine i uspostava vlasti nad Zadrom, omogućila je kralju povezivanje vlastitih posjeda u južnoj Italiji s posjedima u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu kojim je vladao. Zbog ovih turbulentnih povijesnih zbivanja u drugoj polovici 14. stoljeća, škrinja je, iako prvenstveno namijenjena pohrani svečevog tijela, ubrzo postala mnogo važnija za hrvatsku povijest i umjetnost nego za samo tijelo.

Škrinja je od neprocjenjive važnosti za povijest hrvatskog srednjovjekovnog pomorstva jer svojim pojedinim prikazima svjedoči o brodovima koji su bili u uporabi u Zadru u 14. stoljeću.

Zadarska luka prikazana je na kompoziciji kraljevog dolaska. U donjem dijelu dominiraju veslarice na kojima se viju kraljeve zastave. U svakom čamcu stoji po jedan muškarac i pokazuje prema kralju, dok ostali građani sjede, a iznad njih je jedrenjak s latinskim jedrom. Na ovoj kompoziciji vidi se i napredna verzija omiškog gusarskog broda. Ovaj brod može se smatrati zadarskom gusarskom strijelom, zbog činjenice da su upravo na prostoru Zadra Anžuvinci nastojali ugarsko-hrvatsku ratnu mornaricu.

Na lijevoj bočnoj strani škrinje prikazan je brod u oluji. Jedrenjak relativno visokih bokova s dva jarbola, od kojih krmeni ima prikupljeno, a pramčani razvijeno latinsko jedro, nesumnjivo je trgovački jedrenjak. To se može zaključiti po visini bokova i po prikazu mornara koji bacaju teret u more kako bi olakšali brod. Ovaj se brod, po mišljenju profesora Mithada Kozličića, može nazvati Zadarski trgovački jedrenjak 14. stoljeća. Jedrenjak je tipični mediteranski jedrenjak toga doba, ali preuređen je pomicanjem krmenog jarbola kako bi se oslobodila paluba koja je zadarskim trgovcima trebala kako bi je iskoristili za smještaj tereta. Ljudi naših krajeva preuzimali su brodove iz vlastitog kulturološkog okruženja, te ih u određenoj mjeri izmjenjivali, u skladu s namjenom broda, ali i meteorološkim i hidrografskim čimbenicima istočnoga Jadrana.