POVIJEST LUKE MONFALCONE

U zemljopisnim kartama iz 1500 godine na dalje, na prodručju između rijeka Timavo i Isonzo vidljiva su mnoga pristajališta za brodove, iako su od malog gospodarskog značaja. U devetnaestom stoljeću nastaju prve službene procjene potencijala trgovačke luke u Monfalconeu I nakon toga slijedi izgradnja trgovačke luke. Godine 1806. napoleonski dužnosnik Cinzio Frangipane, analizirajući gospodarske, demografske i trgovačke aspekte Isontinskog područja, shvača njihov potencijal I odlučuje ga iskoristiti. Godine 1825. Bečka vlada prepoznaje potencijal Monfalcone-a I provađa prva tri značajna zahvata na teritoriju u korist buduće luke: – ureženje hidraulične stabilnosti zemljišta. – jačanje obrambenog sustava od poplava i olujnih udara. – premještaj lučkih aktivnosti iz Timava u Monfalcone i točnije u Porto Rosega.

U godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu došlo je do gospodarskog širenja Monfalkonskog područja. Gradi se hidroelektrana, suhi dok Panzano I Porto Rosega, rađa se kemijska industria Adriawerke (kasnije Adria Soda, a zatim Solvay), svi ti događaji imali su pozitivan utjecaj na lučke aktivnosti. Prvi svjetski rat ostavlja duboke ožiljke na teritoriju I u samoj luci, međutim u sljedećem desetljeću zahvaljujući nizu zahvata poput iskopa prilaznog kanala luci, odstranjivanjem kamenih grebena koji ometaju lučki promet, odstranjivanje prepreke koja odvajala bazene Porto Rosega i Panzano, obnova komunikacijske ceste sa središtem grada, obnova željezničke veze sa Ronchi dei Legionari, pozitivno utječe na luku I njen promet. U lučkom području se uspostavljaju novi proizvodni pogoni, poput uljare Adriatico Luzzatti i kemijske tvornice Breitner.

U desetljeću između 1930. i 1940. Godine Monfalcone zahvaljujuči  industrijskom napretku i brodogradarskom sektoru, doživljava snažan gospodarski rast. 1950-ih godina scenarij se mjenja uz brodogradnju cvate lučki promet robe poput: šljunaka za cement, sol za industriju te prijevoz drva (koji če u narednim godinama postati jedan od glavnih vrsta prometa). Šezdesetih godina 20. stoljeća, mehanizacija lučkih aktivnosti dovela je do značajnog skoka kvalitete u luci Monfalcone. Uvedeni su alati kao što su mehanička lopata, viličari različitih veličina, koji su značajno povećali učinkovitost lučkih operacija.

Sedamdesetih godina 20. stoljeća izvršeno je povečanje gaza kanala a gat se popločuje i produžuje za 300 metara prema Trstu, tim djelima luka prima svoj današnji oblik. U godinama koje dolaze lučki promet nastavlja svoj rast, mjenja se I doseže obim današnjice. Aktualno luka Monfalcone prostire se na površini od 750.000 četvornih metara, kroz luku prolaze 3,5 milijuna tona robe. Glavne kategorije robe su čelik, celuloze i vozila.