Povezanost s drugim lukama

Zadar je kroz gotovo čitavu svoju povijest bio orijentiran prema moru. Morska obala na kojoj se nalazi Zadar, zbog longitudinalnog položaja priobalnih planina Velebita i Dinarskog gorja, imala je relativno slabe veze s kopnenim zaleđem. Zadar, ali i ostali gradovi na istočnoj obali Jadrana, bili su tako prisiljeni morskim putem održavati međusobne veze, ali i veze s Apeninskim poluotokom.

Veze Zadra sa Splitom, prema dostupnim povijesnim izvorima, postojale su još u 6. stoljeću, ali postale su znatno češće u 10. stojeću. Zadarski biskup Formin plovio je za Split 924. i 927. godine, a biskup Stjepan 1076. godine kako bi prisustvovali na crkvenim saborima. Sreće s plovidbom nije imao i zadarski biskup Lampredije koji je 1177. godine trebao otploviti na crkveni sabor u Split, ali nije mogao jer su se Zadrani tome protivili te su mu probušili brod kako bi mu onemogućili putovanje. Upravo ova vijest, koja potječe od samog biskupa, svjedoči kako su se veze između Zadra i Splita, ali i ostalih primorskih gradova, održavale morskim putem.

Od talijanskih gradova s kojima je Zadar trgovao kroz povijest najviše se ističe Ancona. Kako su trgovačke veze između ova dva grada postajale sve češće i redovitije, već je u 13. stojeću došlo je do potrebe da oba grada imenuju svoje predstavnike koji će predstavljati gradske interese u drugom gradu. U ožujku 1258. godine sklopljen je ugovor između Zadra i Ancone prema kojem su oba grada odlučili prijeći preko nepravda i šteta koje su međusobno do tada počinili jedni drugima. Također određeno je da građani ubuduće štite jedni druge, ali i osobni imetak, za vrijeme boravka u drugom gradu i to pod prijetnjom novčanih kazni.

Zadar je s ostalim gradovima bio povezan i parobrodskom linijom. Prvo i najveće parobrodsko društvo na Jadranu, Austrijski Lloyd osnovano je u Trstu 1833. godine. Tek sedam godina nakon osnutka društva, godine 1840., uvedena je parobrodska linija koja je povezivala Zadar s Rijekom i Trstom. Parobrodi koji su povezivali gradove na Jadranu imali su status ratnih brodova, kako bi ostvarili određene prednosti i povlastice. Pojava parobroda u našim lukama označila je početak borbe s jedrenjacima, koji su ipak dominirali pomorskim prometom u prvoj polovini 19. stoljeća. Zbog sve većeg razvitka parobrodarstva i maritimnih, tehničkih, prometnih i trgovačkih prednosti parobroda nad jedrenjacima, broj jedrenjaka se počeo znatno smanjivati sredinom stoljeća pa su pomorci bili prisiljeni tražiti posao na drugim stranama.