photo
TRŠTANSKA SINAGOGA
Sinagoga koja se nalazi u Via San Francesco svečano je otvorena 1912. godine i dizajnirana je za zajednicu koja je u to vrijeme imala više od 5.000 članova.
Prethodno postojeće sinagoge koje su od sredine osamnaestog stoljeća služile potrebama tršćanskih Židova i koje su sve srušene između 1920-ih i 1930-ih godina bile su iznutra fino uređene i namještene a vanjski izgled bio je poprilično anonimni s namjerom da se što bolje uklope sa susjednim kućama. Što se tiče veličine i strukture, novi Hram trebao je istaknuti građansku i političku emancipaciju koja je konačno postignuta 1867. 1870. godine počelo se razmišljati o njegovom dizajnu. 1903. godine pokrenut je međunarodni natječaj za ideje, ali su na kraju angažirana dva poznata domaća arhitekta: Ruggero i Arduino Berlam. Hram, jedan od najvećih i najveličanstvenijih u Europi, pojavljuje se kao tipična “sinagoga emancipacije”, u kojoj je glavna molitvena soba pravokutnog tlocrta oblika, podijeljena na tri lađe koje kulminiraju u apsidi volte koja ima pozlačeni mozaik.
Isprepliću se različiti stilovi, ali prevladavaju orijentalne reference, kao što su prozori s mulijama, orjentalni stubovi, rezbarijama s ružama, i Magen Davida (Davidova zvijezda). Glavna soba gleda na monumentalni Aròn haKodesh (sveti ormar ili sveti kovčeg) s bakrenim i brončanim vratima, nadvišenim ružičastom granitnom edikulom koja podupire Tablice zakona, isklesane u kararskom mramoru. Uokvirena je s dva velika brončana kandelabra menoròt sa sedam grana, koja počivaju na mramornoj balustradi. Na zidovima nalaze se ukrasi s geometrijskim motivima, biblijskim biljkama i stihovima iz psalama. Balkon matroneo danas se više ne koristi, prvenstveno iz sigurnosnih razloga ali i zbog veličine zajednice koja je relativno mala. Razdvajanje između muškaraca i žena tijekom funkcija danas je zajamčeno sa Mechizà (pregradom) od drva postavljenom uzdužno u sredini glavne lađe. Iznad atrija nalazi se veliki organ.
S vanjske strane zgrada ima tri pročelja: koji gledaju na via Donizetti, via San Francesco i via Zanetti. Pristup sinagogi obično se odvija iz male lođe u ulici Via San Francesco, iako se glavni ulaz, koji se koristi za važne blagdane, nalazi u ulici Via Donizetti. Tijekom Drugoga svjetskog rata sinagogu su više puta vandalizirali fašisti, a tijekom nacističke okupacije služila je kao depozit za knjige i umjetnine opljačkane iz židovskih obitelji. Ritualno srebrno posuđe i povijesni arhiv spašeni su od napada zahvaljujući tajnom skrovištu u zgradi kojeg je iskoristio tajnik Zajednice Carlo Nathan Morpurgo (Trst, 1890. – Auschwitz, 1944.), učinio je sve da spasi ljude i stvari sve dok nije deportiran i ubijen. Njemu je posvećen prvi kamen spoticanja položen u Trstu 2018. godine, ispod portika Via San Francesco.
