Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja – priča o valovima ljudskog kretanja

Val koji ne možeš zaustaviti

Postoje različite vrste dolazaka i odlazaka. Ljudi putuju iz vrlo osobnih razloga.
Što nam putovanja donose? Razonodu? Učenje? Toleranciju na različitost?  Zaradu? Nove perspektive?

Prije 150 godina ljudi su iz riječke luke također putovali. S tvrdim kovčezima dvostruko većih od njih samih, bježali su od siromaštva. Tražili su „obećanu zemlju“ često ne znajući gdje idu. Bili su to odlasci muškaraca koji su uključivali ideju o povratku svojim obiteljima kojima će tada moći priuštiti bolji život.

Kako je to putovanje izgledalo?
Ljudi natisnuti u potpalublju poput krumpira, gladni, iščekujući da će kroz malo okruglo parobrodsko okno ugledati kopno na koje će kročiti puni straha i nade. Svatko sa svojom jedinstvenom, neispričanom pričom.

Na jednoj takvoj plovidbi, nakon 1903. godine kada je uspostavljena redovita iseljenička linija između Rijeke i New Yorka, brod Charpatia primio je SOS signal s Titanica. Stigavši na mjesto potonuća, posada je spasila 706 putnika koje je prevezla u New York. Riječki pomorac, s toga je spasilačkog pohoda donio pojas za spašavanje koji se danas čuva u riječkom pomorskom i povijesnom Muzeju.
Masovno i sustavno iseljavanje dovelo je do otvorenja Hotela emigranata 1908. godine koji je prihvaćao dnevno i do dvije tisuće iseljenika. Procjenjuje se da je kroz stotinjak godina iz riječke luke emigriralo 50 000 000 ljudi!