POVJEST TRŠĆANSKE LUKE
Tršćanska luka stekla je međunarodnu slavu u prvom desetljeću devetnaestog stoljeća kao prva luka Austro-Ugarske monarhije. Početkom 18. Stoljeća austrijski car Karlo VI. Proglasio je trščansku luku “Porto Franco” (režim s carinskim pogodnostima), od tada pa do dan danas, taj važan režim predstavlja osebujnu karakteristiku Tršćanske luke. U drugoj polovici devetnaestog stoljeća, zahvaljujući željezničkoj povezanosti s Bečom, luka Trst preuzima bitnu ulogu. Austro-Ugarska pokreče prvi veliki plan proširenja lučkih struktura, u drugoj polovici 19. stoljeća izgrađen je kompleks danas poznat kao “Porto Vecchio”.
Nakon probijanja Sueskog kanala, stvaraju se trgovinske veze sa Bliskim i Dalekim Istokom, zbog čega se i stvara potreba za dodatno proširenje lučkih kapaciteta. Proširenje se okončuje tek početkom dvadesetog soljeća, nakon sto se Trst vraća Italiji, tako nastaje dio luke koji nosi ime “Porto nuovo”. Nakon Drugog svijetskog rata, luka Trst prilagođava se novonastalim geopolitickim uvjetima. Kvalitativni iskok u obujmu prometa događa se krajem 60-ih s otvaranjem transalpskog naftovoda, te početkom 70-ih kad se dovršava izgradnja kontejnerskog terminala.
Zatim luka Trst obogaćuje se suvremenom infrastrukturom koja odgovara potrabama moderne logistike, te iz godine u godinu, bilježi se snažan razvoj intermodalnih usluga. Carinske pogodnosti, prirodne geomorfološke osobine, željeznička infrastruktura, vrhunska narodna i međunarodna povezanost, čine Luku Trst vrlo konkuretnu, posebno za dostizanje tržišta Srednje i Istočne Europe.