Izvoz stoke u uvali Vruljica

Današnja uvala Vruljica nalazi se sjeverno od središta grada i luke pa se dugo vremena nazivala Valdibora (Valle di Bora) po buri, jednom od tri dominantna vjetra koji puše iz smjera sjeveroistoka. Manje je poznato, čak i među građanima Zadra, da je najstarije ime ove uvale Uvala svetog Jakova. To ime uvala je dobila po crkvici sv. Jakova koja se nalazila na rtu na zapadnoj strani uvale. Crkva je izgrađena krajem 12. stoljeća i posvećena svetom Jakovu, zaštitniku putnika, što svjedoči kako se s ovog mjesta često odlazilo na dalek put. Na brojnim planovima grada iz 16. stoljeća pokraj crkve sv. Jakova označen je veliki gat koji je zasigurno bio vrlo važan za lučki promet Zadra. U 17. i 18. stoljeću ovaj prostor postao je poznat kao krcalište stoke koja se iz Bosne i Like transportirala u Veneciju.

Krajem 16. i početkom 17. stoljeća velik dio zadarskog zaleđa bio je pod Osmanskim carstvom. Stanovnici Bosne i Like izvozili su svoje poljoprivredne i stočarske proizvode, kao što su meso, koža, loj i stoka prema zapadu. Iz dalmatinskih gradova i sa zapada uvozili su prvenstveno morsku sol, koju su koristili za prehranu ljudi i stoke, za štavljenje kože i za konzervaciju i sušenje mesa, te slanu ribu i i razne obrtničke proizvode. Položaj Zadra bio je idealan za takav oblik trgovinske razmjene, pa se trgovina u tom razdoblju značajno razvila. Zadar je postao glavno krcalište stoke iz Osmanskog carstva i Ugarske. U prvoj polovici 17. stoljeća godišnje se krcalo 30.000 grla stoke i konja i to na brodove i izvozilo u Veneciju.