Svjetionik Mlaka – priča o “šetajućem” svjetioniku

Svjetionik s tri života

Bio jednom jedan svjetionik. Rođen tik do mora, isprva je živio na vrhu lukobrana Marije Terezije promatrajući nastanak Riječke luke. Bilo je to 1884. godine.
Od malena je bio divovski velik. Na visini od 31. metra pogled je dosezao do najudaljenijih brodica. Također, pomorci s brodica, udaljenih do 15 nautičkih milja, zapažali su njegove naizmjenične titraje bijele i crvene svjetlosti. Taj im je prizor, često donosio spasenje i vraćao nadu u siguran povratak kući.

Kada mu je bilo 9 godina, Svjetionik se preselio. Lukobran na kojem je živio počeo je tonuti, te je Svjetionik odlučio iskušati život na zaklonjenijem mjestu. Skrasio se 250 metara od mora, a dobio je i kućicu za svog čovjeka – svjetioničara. S platforme na kupoli Svjetionika, do koje vodi 169 spiralnih stuba, svjetioničar je imao prekrasan pogled na Rijeku!

Svjetionik je bio poseban i po tome što je miljama od mora, u Budimpešti, imao svoga blizanca koji je kao spomenik odavao počast poginulim pomorcima. Uništen je u Drugom svjetskom ratu.

Sa svojih 49. godina, Svjetionik je doživljavao krizu srednjih godina, trebao je promjenu!  Tada ojačan, narastao je 7 metara, a kućica je proširena na tri kata.

Kada je Svjetionik imao 108 godina, svjetioničar prestaje s radom. Razvija se Obalna radiopostaja, koja pomorcima šalje sigurnosne obavijesti. Svjetionik je danas u poznim godinama, te u jednom stanu čuva suprugu posljednjeg svjetioničara.