Pjaca

Pjaca (Narodni trg, još jedan trg kojega nitko u Splitu ne zove pravim imenom), prvi se put spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre, i prvi je naseljeni dio Splita izvan Dioklecijanove palače, uz čiji se zapadni zid smjestio. Već stoljećima Pjaca je središnja pozornica gradskog života, tu je u gotičkoj zgradi stare gradske vijećnice, danas izložbenom prostoru, bila smještena vlast, u još uvijek prekrasnim i sačuvanim palačama uz rubove Pjace živjele su plemićke obitelji Cambj, Pavlović, Nakić, Ciprianis, Karepić…

Tu je i jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu, Morpurgo, koja i danas izgleda skoro onako kako je izgledala 1861., a u kavani Central u kojoj su se okupljali splitski intelektualci začetak je splitskog turizma, s nekadašnjim hotelom Troccoli. Na Pjaci je stoljećima i gradski sat, jedinstven po svoje 24 umjesto 12 znamenaka, a u okolnim kavanama, restoranima i kafićima Splićani su oduvijek nalazili mjesto za odmor, susrete, mjesto gdje su mogli svih vidjeti i biti viđeni, pretresti najvažnije događaje iz grada. Svaka zgrada na Pjaci ima svoju priču, svaka je svjedok povijesti i gradskog duha. Tako je bilo jučer, tako je i danas, kad je Pjaca ispunjena brojnim kafićima, restoranima i trgovinama, i kad je postala jedan od najvažnijih punktova za turiste koji žele uživati u onome u čemu uživaju i njihovi domaćini, Splićani.