Matejuška

Matejuška je stoljećima bila luka za brodice splitskih ribara, stanovnici Velog Varoša odatle su se otiskivali na more da bi prehranili svoje obitelji. I danas je tamo privezano na desetke brodica, mreže se suše, pripremaju se i prodaju mamci, a u blizini je i spomenik ribarima, velika udica. Matejuška je poznata i po druženjima zaljubljenika uz njezine mirise i zvukove, moći ćete ih vidjeti dobro raspoložene okupljene oko gradela na kojima se peče ulov od toga dana, često uz pjesmu i vino. Kroničar Matejuške Edo Šegvić, koji je prije nekoliko godina bio autor projekta preuređenja lučice, kaže da je Matejuška unatoč rastu i razvoju grada ostala oaza sačuvane tradicije i zauzima posebno mjesto u srcima Splićana. Među mnogim pričama s Matejuške, posebno je dirljiva ona o Roku i Cicibeli, siromašnim ribarima koji su živjeli u ribarskoj brodici, živeći od povremenog rada i neuništive ljubavi.

Na Matejuški je nekad bio i dom veslačkog kluba Gusar, iz kojeg su splitski veslači odlazili po medalje na velikim natjecanjima, a u pedesetim i šezdesetim godinama taj je dom bio i popularni plesnjak. Nažalost, kasnije je srušen, ali je Matejuški preuređenjem vraćen život. Danas je ona jedno od najpopularnijih mjesta za okupljanje mladih Splićana, ali i njihovih vršnjaka turista, željnih druženja izvan kafića, uz neobavezno sjedenje na zidićima Matejuške, obično uz piće kupljeno u nekom od okolnih dućana. Zbog toga je ta stara lučica postala točka na kojoj se najlakše uspostavljaju kontakti između lokalaca i gostiju, u čemu uživaju i jedni i drugi. Ako netko ogladni, oko Matejuške otvoreno je mnogo restorana i konoba s izrazito opuštenom atmosferom, najpopularniji je mitski Fife, koji već godinama privlači sve koji su željni osjetiti duh mjesta na kojem provode godišnji odmor.