ŽELJEZNIČKA STANICA MIRAMARE

Željeznička stanica Miramare, smještena na pruzi Trst-Monfalcone, izgrađena je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća prateći arhitektonski stil koji je uobičajen za planinska područja. Njegovu izgradnju naručio je nadvojvoda Maksimilijan Habsburški kako bi izravno povezao rezidenciju dvorca Miramare s željezničkom linijom, na samom početku korisnici željezničke stanice bili su isključivo princ i njegovih gosti. Željeznička stanica Miramare je i dan danas aktivna te predstavlja značajan primjer željezničke arhitekture i povijesti.

Željezničku stanicu je dizajnirao bečki arhitekt Carla Junker, koji je uz ostalo dizajnirao I obližnji dvorac. Željeznička stanica sastoji se od dva različita tijela; prvo koje služi kao čekaonica te drugi drveni dio koji podsjeća na estetiku planinske kuće. Kod kolodvora još uvijek možete vidjeti Maksimilijanovu kočiju i komemorativni kip.

Stanica Miramare bila je dio povijesne južne pruge, ključne veze koja je povezivala Beč s tršćanskom lukom, dovršena je 1857. godine.  Danas stanicu posjećuju turisti koji idu prema dvorcu ili obali, a povremeno tu staju i povijesnih vlakovi. Austrijska carica Elizabeta, poznata kao Sissi, koristila se tom stanicom kako bi stigla do Trsta, polazište za svoja brojna pomorska putovanja. U Miramareu boravila je svega četrnaest puta između 1869. i 1896. godine. Tršćanski kolodvor Miramare stoga je simbol željezničke i kulturne povijesti Trsta i Furlanije-Julijske krajine, svjedoći  o velikom dobu i važnim povijesnim osobama.