Palača Šećerane – šećer dolazi na početku

Priča o šećeru, jedrenjacima i konopu

Kaže se da šećer dolazi na kraju, no u slučaju industrijalizacije grada Rijeke, šećer je bio prvi! Rafinerija šećera najstariji je industrijski pogon u Rijeci, koji slatke okuse uvlači u društvo od 1752. godine. Sirovina za preradu šećera stizala je jedrenjacima koji bi cijeli teret iskrcavali ispred samih vrata rafinerije. Dodatna prednost bili su i brojni vodotoci iz kojih se crpila voda potrebna za proces proizvodnje. Šećer je tada uzdržavao polovinu stanovništva ovoga lučkog grada.

Sve se ovo moglo događati jer je u identitet ljudi riječkoga kraja od davnina utkano znanje i umijeće tradicijske brodogradnje. Tako su riječka brodogradilišta, sredinom 19.st. ponosno nosila titulu najpouzdanijih graditelja drvenih jedrenjaka. U periodu od 10 godina u more je porinuto 300 jedrenjaka koji su mogli nositi 110 tisuća tona šećera. Ili bilo čega drugoga!

Hm, koliko li je tim jedrenjacima bilo potrebno konopa? Srećom, bilo ga je dovoljno!
Godišnja proizvodnja još jedne riječke tvornice – tvornice konopa iznosila je 100 tona, a sve zahvaljujući tada modernoj tehnologiji mehaničkog predenja i sukanja konopa. Tada je rukovanje konopom bilo izuzetno zahtjevno. Debeli sidreni konop omotan oko vitla težio je 3 do 4 tone a povlačilo ga je stotinjak dešnjaka na palubi broda … Naime, prema dešnjacima konop se motao u smjeru kazaljke na satu kako se ne bi zapetljao!