ZELENI MUZEJ – PARK DVORCA MIRAMARE

Briga o povijesnom parku je kao briga o umjetničkom djelu ili spomeniku. No, park je napravljen od žive, krhke i promjenjive materije, koja raste, transformira se i stupa u interakciju s okolinom

Park Miramare, sa svojih dvadeset i dva hektara površine, rezultat je zahtjevne intervencije koju je tijekom niza godina provodio Massimiliano d’Asburgo, na stjenovitom rtu Grignano, koji je izvorno izgledao kao krško polje, potpuno bez vegetacije. Za dizajniranje parka Massimiliano oslonio se na Carla Junkera, dok za botanički dio na početku pobrinuo se vrtlaru Josefu Laubeu, a kasnije Antono Jelinek, (sudionik poznate ekspedicije fregate “Novara” oko svijeta).
Velike količine zemlje uvoze se iz Štajerske i Koruške, a rasadničari posebno iz “Lombardo Veneto” nabavljaju bogatu raznolikost drveća i grmlja, od kojih mnogi imaju podrijetlo van Europe.
Radovi kreću u proljeće 1856. godine, od tada Massimiliano neprestano ih prati čak i nakon preseljena u Meksiku, odakle će slati brojne biljke.
U istočnom dijelu prevladava “šumski” raspored, koji prati orografiju mjesta: stabla koja se izmjenjuju s travnatim prostorima, vijugave staze, sjenice i ribnjaci, reproduciraju romantične diktate engleskog krajobraznog vrta.
Jugozapadno područje, zaštićeno od vjetra, pozdravlja geometrijski uređene prostore, kao u slučaju talijanskog vrta ispred “Kaffeehausa” ili dobro artikuliranih cvjetnjaka oko marine.
Park Miramare, koji je u namjerama naručitelja trebao biti pokušaj pošumljavanja i aklimatizacijski centar za rijetke botaničke vrste, u suštini prestavlja spoj prirodnog i umjetnog djela. U parku danas je moguće udahnuti atmosferu koja podsječa na Maksimilijana, na njegove vrijednosti, njegov život i generalno na odnos s prirodom koji je bio vrlo izražen u njegovo doba.
U parku posebno treba istaknuti: skulpture berlinske tvrtke Moritz Geiss; staklenici, s prozorima koji se otvaraju i otkrivaju posebnu željeznu konstrukciju; “švicarska kuća” na rubu “Labuđeg jezera”; mali trg s topovima koje je darovao Leopoldo I., belgijski kralj; kapela San Canciano s raspelom isklesanim u drvu fregate “Novara”, koju je 1900. godine Massimilianu posvetio njegov brat Ludovico Vittore.