Diomedova Rota

Imenom lika Homerove Ilijade, imenom  Diomeda – junaka trojanskog rata, koji poslije pada Troje  traži  utočište  na obalama Jadrana, nazvan je pomorski put  što  spaja  poluotok Gargano s Hiličkim poluotokom (Punta Planka – Diomedov rt) kod  Šibenika. Na  tom,  u  starom i srednjem  vijeku, najfrekventnijem transjadranskom  pomorskom  putu  nalazi  se otok Issa (Vis) tada najveće raskrižje morskih putova na  Jadranu i ishodište urbane civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Stari  zapisi  u  kojima  se  povijesne   činjenice ponekad isprepleću s mitovima i legendama  te  arheološki  nalazi  u otočkoj zemlji i njegovu podmorju, spajaju se u mozaik u kojemu se nazire iskon jednog malog, a tako moćnog  insularnog svijeta čiji će povijesni značaj  i  sudbina  biti  kroz  svu njegovu povijest određeni morem i plovidbom.

Na toj Diomedovoj roti proteklog su milenija plovile komiške falkuše s maestralom u kvartir krmeni prema Palagruži i vraćale se u Komižu s punim barilima posoljenih sardela jedreći s jugom također u krmeni kvartir. Idealan smjer puhanja dominantnih jadranskih vjetrova maestrala i juga omogućio je milenijski kontinuitet plovidbe na Diomedovoj roti.

Kao pomorski narod, grčki kolonisti donijeli su  iz  svoje domovine Sirakuze  na  otok  Vis  ne  samo  visoko  razvijeno umijeće brodogradnje  i  pomorstva,  već  i  svoje  ribolovno umijeće. O tome svjedoče neki arheološki nalazi na  Visu  kao što su keramički utezi za mreže i  kovane  udice  od  bronce, lik dupina na reversu isejskoga novca i u mozaiku poda  rimskih  termi u Visu te likovi riba na isejskim vazama.