Ancona, Ravenna, Venecija, Trst, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik vijenac su gradova i luka koje okružuju sjeverni kraj Jadranskog mora, te na taj način stvaraju mrežu kojom povezuju kontinentalnu Europu s Apeninskim i Balkanski poluotokom. Svaka od tih luka kroz povijest je stvorila vlastitu nišu u smislu pomorskih ruta, trgovine i proizvodnje, uspostavljajući pritom međusobne saveze, ali i vlastite utjecaje i položaj u regiji. Luke su pridonijele zaštiti prirodnih resursa, ideja i međugeneracijskog znanja te zajedničkog jadranskog nasljeđa. Riječi poput facenda, odnosno pretvaranje rada i obaveza u vještine, postale su prepoznatljiva karakteristika svake luke.

Znanje, kreativnost, kultura i tradicija zajednički su temelj gospodarstva, zanimanja i međuodnosa. Unatoč razvoju modernih, višenamjenskih luka, gradovi su zadržali povijesne i arhitektonske značajke svojih starih luka. U Anconi, kao i u drugim gradovima, ribarstvo, brodogradnja, trgovina u luci i navigacija učinili su luku ključnim dijelom gradske infrastrukture, ekosustavom zanimanja i vrijednosti, terminalom najboljeg što zemlja može ponuditi, multikulturalnom agorom različitih struka i održivih inovacija. Tisuću godina star odnos prema moru, Balkanu i istočnoj Europi iznjedrio je jedinstvenu kulturu rada i kreativnosti. Zahvaljujući tome, u brodogradilištima su ljudi naučili stvarati razne vrste plovila, uključujući brodove za krstarenje, trgovačke brodove, trajekte, jedrilice, ribarske brodove i jahte. Venecijansko brodogradilište je simbol brodogradnje par excellence od 1150. godine, dok je Ancona poznata po raznolikosti svojih brodogradilišta i lučkih konstrukcija. Rijeka, jedan od pionirskih lučkih gradova, jedan je od primjera kako domišljatost potječe još iz prapovijesti, odnosno od početaka drvne industrije. Drvna industrija obuhvaća poznavanje šuma, važnost prirode, komercijalno iskorištavanje drvnih resursa, proizvodnju i preradu. Sve to nalazi svoju primjenu u ribolovu, pomorskom prijevozu, tranzitu i prihvatu putnika i turista. Sve se to razvija istovremeno, što je vidljivo u povijesti Splita, gdje su trgovinu, ribolovne vještine i tehnike prerade i čuvanja ribe (odnosno komiških inćuna) omogućili specijalizirani brodovi poput gajete Falkuša, koji su ujedinili sve navedene aktivnosti.

Ljudi su sačuvali svoja tradicijska znanja i vještine u obliku slika, umjetnina, književnosti i brojnih izreka o vremenu, godišnjim dobima i smislu života. Prihvatili su tradiciju i govor susjednih gradova istovremeno čuvajući vlastiti jezik i to kroz uporabu jezika Lingua franca koji se govori na dokovima Dubrovnika i ostalih hrvatskih luka. Lingua franca je konkretan prizemni jezik odvojen od francuskog, talijanskog, hrvatskog, grčkog, arapskog i španjolskog jezičnog identiteta. U jezičnom Babilonu u kojem živimo, gdje jezici nose etno-antropološke i kulturne vrijednosti, lingua franca je funkcionalno, kozmopolitsko sredstvo osnovne komunikacije koje počiva na nestalnosti fizičkih i kulturnih granica. Predstavlja slavlje dijaloga između različitih jezika i kultura koji imaju zajedničke korijene.

Ti korijeni sežu u bogoslužje, duhovnost, nasljeđe, putovanja, magične utjecaje prirode, odnosno mora, bure i Velebita, u mitovima koji spajaju bliska i daleka mjesta, u pričama o čudesnim ulovima, vjerovanjima, svetkovinama svetog Nikole, u hodočašćima, ali i u paganskim slavljima. Svi ti elementi potvrđuju i obnavljaju osjećaj pripadnosti zajedničkom krajoliku, krajoliku koji se dijelom sastoji od starih navika i simbola na kojima se temelji materijalna kultura. To uključuje slani bakalar u Veneciji (povezan s avanturama trgovca Pietra Querinija u Sjevernom moru sredinom 15. stoljeća) i kavu u Trstu, gradu čiji počeci datiraju iz 1750. godine kad je grad postao slobodna luka, te koji je već 1891. godine postao međunarodni poslovni klaster s udrugama i brojnim priznanjima.

Naporan rad, simbolične konceptualizacije, gostoprimstvo i vrednovanje naslijeđa: to su kvalitete koje definiraju stil života, odnose između luke i grada te kulturnu dostupnost baštine koja se, primjerice u Raveni, proteže tisućljećima. Dinamični jadranski krajolici, zapljusnuti burom koja stvara kristalno čisto, vizionarsko nebo, dom su priča, bajki i legendarnih pomorskih putovanja. Proizvodnja i trgovina soli u Zadru i Dubrovniku, poznate još od Srednjeg vijeka, ostavile su iza sebe naslijeđe koje nadilazi vrijednost samog resursa, te obuhvaća uvažavanje krajolika, okoliša i biološke raznolikosti šireg područja.